Djevojčica koja je spašena iz kuće strave u Brčkom napravila incident u Sigurnoj kući nakon čega je izbačena

Djevojčica žrtva trgovine ljudima i porodičnog nasilja, nakon jednog incidenta izbačena iz sigurne kuće. „Ovo je najdrastičniji oblik kršenja prava djeteta“, poručuju iz organizacije „Zemlja djece u BiH“.

Kada su prije nekoliko mjeseci otkriveni užasi iz takozvane „kuće strave“ u Brčkom, u kojoj je pronađeno 31 dijete, reakcija javnosti i institucija bila je brza i odlučna. Djeca, među kojima su bila i bebe, prebačena su u sigurne kuće širom Bosne i Hercegovine, a nadležni su tvrdili da će im biti pružena sva potrebna pomoć i zaštita. Međutim, sudbina jedne od djevojčica otkriva brutalnu istinu o nehumanosti sistema – ona je danas ponovo odbačena, ne od zlostavljača, već od institucija koje su je trebale zaštititi.

Nakon što je u sigurnoj kući u naletu bijesa razbila televizor u sukobu s drugom djevojčicom, ova maloljetna žrtva nasilja i trgovine ljudima završila je na psihijatrijskom posmatranju – iako je psihijatar jasno naveo da nije za hospitalizaciju niti pokazuje poremećaje u ponašanju. Ipak, sigurna kuća odbila ju je primiti nazad.

Direktorica udruženja „Zemlja djece u BiH“, Mirsada Bajramović, koja je od prvog dana uključena u slučaj, javno upozorava: „Ovo je poraz sistema! Dijete je bilo žrtva nasilja u porodici, a sada je žrtva institucionalnog nasilja. Ovo je najdrastičniji oblik kršenja prava djeteta.“

U međuvremenu, pokušaji da se djevojčica smjesti u drugu sigurnu kuću su propali. Iako je jedna kuća na početku pristala, uz finansijsku podršku iz Brčko distrikta i spremnost na saradnju, pred sam dolazak djevojčice su se predomislili – jer, kako tvrdi Bajramović, „neće niko, pod navodnicima, problem“.

Djevojčica je u međuvremenu vraćena u jedan od objekata u kojem je već boravila nakon izlaska iz „kuće strave“. Svjesna je da je ponovo napuštena. Sistem koji je obećao sigurnost, podršku i šansu za oporavak – okrenuo joj je leđa nakon jednog ekscesa.

A što je najtragičnije, upravo ti sistemi i ustanove, na svojim zvaničnim stranicama, tvrde: „Svako dijete je u sigurnoj kući uvijek dobro došlo i njegovano s ljubavlju i pažnjom.“

Riječi koje zvuče utješno na papiru, ali se, u ovom slučaju, nisu pretočile u djelo.

Ovo nije samo priča o jednoj djevojčici. Ovo je priča o svim onim malim, nevidljivim ljudima koje su zlostavljači pokušali uništiti, a sistem – u ključnom trenutku – izdao.