
Newsletter Subscribe
Enter your email address below and subscribe to our newsletter
Enter your email address below and subscribe to our newsletter
Na 30. godišnjicu genocida u Srebrenici, zločina koji je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) pravosnažno okarakterisao kao genocid, politički vrh Srbije ponovo je izazvao pažnju javnosti svojim izjavama i pristupom ovom osjetljivom datumu.
Predsjednica Narodne skupštine Srbije Ana Brnabić, gostujući na provladinoj televiziji Informer, ponovo je odbacila međunarodno priznatu kvalifikaciju zločina, relativizirajući genocid u Srebrenici.
– Genocid je ono što se desilo Srbima u NDH tokom Drugog svjetskog rata – izjavila je Brnabić, nastavljajući dosadašnju političku retoriku u kojoj se pažnja sistematski preusmjerava s vlastite odgovornosti na zločine iz prošlih epoha. I ovoga puta, kako prenosi Dnevno.hr, Brnabić je skrenula fokus na Hrvatsku, izjavivši kako “ne postoji etnički čistija država od Hrvatske u Evropi”, iako demografski podaci jasno pokazuju da to nije tačno.
U istom danu, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić oglasio se povodom godišnjice, ali samo putem platforme X i na engleskom jeziku, što mnogi analitičari tumače kao pokušaj da umiri međunarodnu zajednicu, bez izazivanja reakcija među domaćim biračima.
– Danas se navršava trideset godina od strašnog zločina u Srebrenici. Prošlost ne možemo promijeniti, ali moramo promijeniti budućnost. Još jednom, u ime građana Srbije, izražavam saučešće porodicama bošnjačkih žrtava, uvjeren da se sličan zločin nikada neće ponoviti – poručio je Vučić.
Njegova izjava, iako formalno izražava saučešće, izbjegava ključnu riječ: genocid.
Zločin koji se dogodio u julu 1995. godine, kada su snage Vojske Republike Srpske pod komandom Ratka Mladića počele sistematska ubistva više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka iz zaštićene zone Srebrenice, i dalje je rana koja krvari – kako za porodice žrtava, tako i za čitavo društvo.
Negiranja i politička relativizacija zločina, poput izjava Ane Brnabić, samo dodatno produbljuju bol i potvrđuju koliko je region još daleko od iskrenog suočavanja s prošlošću.