Emotivna poruka jednog muškarca: Tražim Aminu iz Zenice samo da znam je li sretna

Dragi ljudi Zenice, ovo nije obična priča. Ovo nije ni samo potraga za osobom. Ovo je potraga za dijelom srca koji nikada nije prestao voljeti.

U vremenu kada su društvene mreže preplavljene površnim sadržajima i brzim vijestima koje traju koliko i jedan klik, rijetko se pojavi priča koja potrese, zaustavi dah i podsjeti nas na ono najvažnije – na ljubav. I to onu pravu, tihu, upornu i vječnu.

Na redakcijsku adresu portala 072info stigla je ispovijest jednog muškarca koji je odlučio ostati anoniman, ali nije mogao ostati nijem pred osjećajem koji ga već godinama proganja. Njegove riječi nisu patetične, nisu ni dramatične – one su iskrene i tople poput pogleda koji još uvijek traži osmijeh iz prošlosti.

“Zajedno smo prošli mnogo toga. Smijali se, radovali i dijelili sve ono što život čini vrijednim. Onda nas je život odveo svako svojim putem. Oboje smo otišli izvan granica BiH, a kad smo se vratili, ona je ostala u Zenici, ja otišao u svoj grad. Od tada se nismo vidjeli, tek ponekad čuli.”

I to je bila ta tišina. Ona koja izjeda. On se nije javio. Nije znao treba li. Ima broj, ali nema hrabrost. A opet – ima srce puno nje. Danas, nakon godina i neprespavanih noći, ima samo jednu želju:

“Da saznam da li je sretna. Da li je ispunjena. Da li još uvijek ima onaj isti osmijeh koji mi nikada nije izblijedio iz sjećanja.”

Kako kaže, čuo je da Amina možda radi u prodavnici Sport Plus, u ulici Zeničke brigade. Broj ima, ali ne može da ga bira. Boji se tišine. Boji se da je možda sve zauvijek izgubljeno. A opet, ne može ni da prestane misliti.

I tu, u toj emocionalnoj raskrsnici, odlučio je napisati ovo pismo – ne kao poziv na senzaciju, već kao posljednji pokušaj da poruka stigne do nje. Do Amine.

“Ako iko ima bilo kakvu informaciju, bio bih beskrajno zahvalan. Ovo nije samo potraga za informacijama – ovo je potraga za dijelom mog srca.”

Zato, dragi Zeničani – ako znate Amina iz ulice Zeničke brigade, ako ste možda upravo vi ta Amina – znajte da neko, negdje, još uvijek nosi vašu sliku u grudima kao da nije prošao ni dan. I možda, baš vi, imate ključ za zatvaranje kruga jedne velike, nenapadne, ali istinske ljubavi.

Možda ova priča završi ponovnim susretom. Možda ne. Ali neka ne završi u tišini.