Hasan Smajlović bio je prvi proizvođač bicikla u Bosni

U vremenu kada su industrijski pogoni u Bosni i Hercegovini tek puštali korijenje, daleko od zvaničnih planova zemaljskih vlasti i bez ijednog registriranog patenta, u srcu tada siromašnog Pridjela kod Maglaja rađala se jedna neobična priča o upornosti, domišljatosti i tihoj tehnološkoj revoluciji. Mladi Hasan Smajlović, siroče bez roditelja, bez novca i bez podrške sistema, ali s velikim snom i još većom voljom, odlučio je vlastitim rukama napraviti – bicikl. Drveni, težak, nesavršen, ali funkcionalan. I više od svega, njegov.
Hasan je rano ostao bez roditelja, potječe iz Pridjela u okrugu Maglaj, a budući da mu je kuća udaljena oko tri četvrt sata od Doboja, on kupovinu obavlja u Doboju, prolazeći pokraj šećerane na Usori. Tu je često imao priliku vidjeti bicikliste, a i službenike šećerane koji su se bavili biciklističkim sportom. Razumljivo je stoga da se u njemu pojavila želja da se i sam domogne bicikla. Ali budući da je bio siromašan i ovisan od svoga rođaka koji ga je uzdržavao, on se dao na posao da vlastitim rukama napravi bicikl.

„Ne znam kako je fra Tomislav organiziran i kakav arhiv nosi u svojim fratarskim bisagama, ali ja sam svaki put fasciniran kako do traženih podataka dolazi brzo i bez oklijevanja ih prosljeđuje. Najnovija fra Tomislavova pošiljka bila je jedna crno-bijela novinska fotografija s legendom na njemačkom jeziku: ‘Der Verfertiger eines Holzbicycles in Bosnien: Hasan Smajlowic mit selbstverfertigtem Bicycle’ (‘Graditelj drvenog bicikla u Bosni: Hasan Smajlović s biciklom koji je sam izradio’). Uz fotografiju je navedeno da je specijalno snimljena za list Das interessante Blatt, ilustrirani tjednik koji je u Beču izlazio punih 57 godina, od 1882. do 1939. godine, ali datuma nije bilo“, piše Jozo Džambo za portal Polis.ba iznoseći priču o poslanoj fotografiji, objavljenoj u godištu XVII. i broju 23. spomenutog ilustriranog žurnala, dana 9. lipnja 1898. na stranici 5. U nastavku prenosimo njegov zapis.

Nastoji se svim silama, piše u spomenutom članku, da se u carevinskim zemljama Bosni i Hercegovini podigne industrija i da se s nekim uspjehom do sada ne bi moglo pohvaliti. Ali određeni napredak u gospodarstvu ipak se ne da zanijekati. Doduše ostvarena industrija počiva uglavnom na sirovinama kojih u zemlji ima u izobilju.

Međutim, osim ovog bogatstva na kojem počiva industrija Bosna ima i jednog proizvođača o čijem postojanju bosanskohercegovačka Zemaljska vlada nema pojma i koji za svoju tvornicu niti je dobio koncesiju niti plaća porez. Riječ je o 22-godišnjem Hasanu Smajloviću, prvom proizvođaču bicikla u Bosni. Hasan je rano ostao bez roditelja, potječe iz Pridjela u okrugu Maglaj, a budući da mu je kuća udaljena oko tri četvrt sata od Doboja, on kupovinu obavlja u Doboju, prolazeći pokraj šećerane na Usori. Tu je često imao priliku vidjeti bicikliste, a i službenike šećerane koji su se bavili biciklističkim sportom. Razumljivo je stoga da se u njemu pojavila želja da se i sam domogne bicikla. Ali budući da je bio siromašan i ovisan od svoga rođaka koji ga je uzdržavao, on se dao na posao da vlastitim rukama napravi bicikl. S ono malo alata što je imao napravio je vrlo primitivni drveni bicikl, težak oko 25 kilograma, kojim je mogao za sat prijeći put dug pet do sedam kilometara.

Kada je Hasan na svome biciklu stigao u Maglaj, podrugljivom smijehu Maglajlija nije bilo kraja. Domaći biciklisti, sve sami “profesionalci”, podučavali su Hasana što bi trebao popraviti i koje dijelove svoga vozila izraditi drukčije da ono bude što praktičnije i bolje. Mladi fabrikant je saslušao savjete i dao se na posao. Svoj izrugani bicikl poklonio je susjedima, premda mu je jedan tešanjski beg za njega nudio 25 guldena. Čitavu je zimu radio na drugom “serijskom” produktu koji je ispao tek neznatno bolji. Ovaj je sada bio težak 18 kilograma i na njemu se po ravnom i suhom putu moglo prijeći osam do deset kilometara na sat. Na fotografiji, snimljenoj između Doboja i Maglaja, vide se ovaj drugi bicikl i njegov majstor.

Hasan Smajlović možda nije postao ime koje se uči u školama ili navodi u udžbenicima industrijskog razvoja BiH, ali njegova priča, zabilježena davne 1898. u bečkom ilustriranom listu Das interessante Blatt, i danas inspiriše. Ona nas podsjeća da su pravi pioniri često oni nevidljivi, oni koji, vođeni snom, grade nešto iz ničega – ne tražeći priznanja, već samo priliku da dokažu da mogu. Hasanov drveni bicikl bio je više od prijevoznog sredstva – bio je simbol nade u pokret, dokaz da čak i na rubovima carstva može nastati nešto što pokreće cijeli svijet.