
Newsletter Subscribe
Enter your email address below and subscribe to our newsletter
Enter your email address below and subscribe to our newsletter
Tužilaštvo Bosne i Hercegovine odbacilo je prijavu protiv člana Predsjedništva BiH Željka Komšića, koju je podnio Slaven Galić, zamjenik ministra odbrane BiH, zbog govora na otvaranju spomenika generalu Mehmedu Alagiću na Vlašiću. Ova odluka, koja još nije zvanično dostavljena Komšićevom kabinetu, izazvala je nove političke napetosti, ali i otvorila pitanje tumačenja pravde, memorije i političkih poruka u BiH.
U prijavi koju je Galić uputio Tužilaštvu, navodi se više osnova za sumnju: od izazivanja mržnje i zloupotrebe položaja, do navodnog nezakonitog korištenja resursa Oružanih snaga BiH, jer je, kako tvrdi, iz budžeta Predsjedništva finansirana izgradnja spomenika. Galić tvrdi da je Komšić svojim govorom veličao osobu koja je bila optužena za ratne zločine nad Hrvatima, koristeći simboliku i resurse države u političke svrhe.
Komšić je tokom manifestacije “Dani pobjede, dani ponosa” izjavio kako je Mehmed Alagić, komandant Trećeg korpusa Armije BiH, bio “veliki i veličanstven”, te da je umro slomljen srcem zbog nepravde i izdaje. U govoru je spomenuo i druge generale, uključujući Atifa Dudakovića, kao i optužene za slučaj “Dobrovoljačka”, pitajući javno: “Misli li iko o njima? Nemojte da čekamo da i njima srce pukne pa da kažemo: ‘Bili su veliki ljudi.’”
Prema anonimiziranoj odluci Tužilaštva, koja se, kako izvještava Detektor, odnosi na ovaj slučaj, odlučeno je da izrečene poruke ne predstavljaju krivično djelo jer:
“Nesporna je činjenica da je veličana osoba bila optužena za kršenje zakona i običaja rata, ali da protiv nje nije donesena pravosnažna presuda.”
Time se, prema tumačenju Tužilaštva, izostaje element koji bi govore i aktivnosti Komšića kvalifikovao kao krivično djelo izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje.
Iz Galićevog kabineta saopšteno je da su uložili pritužbu na ovu odluku, insistirajući da se Komšićevo ponašanje ne može tumačiti samo kao politički govor, već kao “svjesna zloupotreba institucija i veličanje osoba optuženih za zločine nad Hrvatima.”
S druge strane, iz Kabineta Željka Komšića poručuju da zvaničnu obavijest o odluci Tužilaštva još nisu zaprimili.
Ova epizoda još jednom oslikava duboke političke podjele i osjetljivost pitanja ratne prošlosti u Bosni i Hercegovini, gdje tumačenje heroja i zločinaca često zavisi od etničke i političke pripadnosti, a ne od sudske istine.