Klikni i otvori oči: Ko je stvarna prijetnja svjetskom miru?

Dok nam mediji govore koga da se bojimo, možda je vrijeme da se zapitamo: ko nas već godinama bombarduje?

Nuklearna prijetnja nije tamo gdje nam kažu

Ako pitate većinu zapadnih medija – svijet bi trebao biti zabrinut zbog Irana. No, činjenice govore nešto sasvim drugo.

Jedina država koja je ikada upotrijebila nuklearno oružje su Sjedinjene Američke Države – 1945. u Hirošimi i Nagasakiju. A jedina država na Bliskom istoku koja posjeduje nuklearni arsenal, a da nikad nije potpisala Sporazum o neširenju nuklearnog oružja (NPT), jeste – Izrael.

Prema brojnim UN rezolucijama (uključujući rezolucije 487, 487A i druge), Izrael krši međunarodne norme i ne dozvoljava inspekcije svog nuklearnog programa. Ali to, izgleda, nikoga ozbiljno ne zabrinjava. Ili barem ne one koji se najviše boje – Irana.

Ko zapravo ruši Bliski istok?

Pogledajmo bilans:

• Irak: razorili ga u potrazi za oružjem za masovno uništenje koje nikada nije postojalo. Američki državni sekretar Colin Powell je 2003. godine u UN-u mahao epruvetom s bijelim prahom – što se kasnije ispostavilo kao totalna dezinformacija. Milion mrtvih, razrušena država, a niko se nije ni izvinuo iračkom narodu.
• Libija: bombardovana 2011. jer je Gadafi predlagao alternativni naftni sistem zasnovan na afričkom zlatnom dinaru. Danas – zemlja bez vlade, zakona i jedinstva u plemenskim ratovima…
• Sirija: razorena višegodišnjim ratom, koji je dodatno zakomplikovan pojavom “Islamske države” – militantne grupe za koju mnogi stručnjaci (uključujući i bivše američke vojne analitičare) tvrde da je nastala u vakuumu koji su stvorili zapadni napadi i povlačenja. Siriji su podmetnuli čudnovatu “Islamsku državu” koja je čudesno izrasla u pustinji uz američke satelite koji – izgleda – baš tad nisu vidjeli ništa.
• Egipat: 2013. godine svrgnut je legalno izabrani predsjednik Mohamed Mursi. Umjesto osude puča, Zapad priznaje generala Sisija, čija vlast je u službi stabilnosti – ali za koga?
• Gaza i Libanon: već godinama pod udarima, ali svaki pokušaj međunarodne istrage blokira se vetom u Vijeću sigurnosti. U Gazi su ubijene desetine hiljada civila i po mnogim procjenama blizu 20 000 djece, a na to se svijet već naviokao i više niko ne prati ta ubijanja.

Iran kao “sljedeća meta”?

Iran jeste regionalna sila, ali za razliku od nekih drugih, nije nikoga prvi napao. Nema kolonijalnu prošlost. Nema baze širom svijeta. Ima, doduše, naftu, plin i – neposlušnost.

Izrael je nedavno izveo direktne napade na iranske mete, a Iran je odgovorio. I odmah su se zapalili naslovi: “Iran prijeti svijetu”. Zašto niko ne kaže: “Izrael provocira oružani sukob”? Jer očito, retorika zavisi od toga ko priča priču.

Koga bi zapravo trebalo razoružati?

Ako se vodiš logikom, onda nije teško zaključiti: svijet ne treba strahovati od onih koji nemaju nuklearno oružje, već od onih koji ga imaju – i već su ga koristili. Ili od onih koji bombarduju gradove pod izgovorom slobode, a ostavljaju pustoš.

Postavljaju se jednostavna pitanja:

👉 Ko je stvarna opasnost za globalnu sigurnost?

👉 Ko zaslužuje međunarodni nadzor i razoružanje?

👉 I ko nam zaista kroji budućnost – narodima koji žele da žive u miru ili silama koje od tog mira žive?

📌 Zaključak:

Ne trebaš biti geopolitički ekspert da vidiš obrasce. Ako je neko razorio Irak, Siriju, Libiju, Egipat, Gazu, Libanon – i sada najavljuje akcije protiv Irana – možda bi svijet trebao postaviti pitanje:

“Šta ako se mi bojimo pogrešnih ljudi?”

Autor, Muhamed Mahmutović, novinar i pisac