Zašto neki muslimani navijaju za Izrael dok bombarduje Iran?

Piše: Muhamed Mahmutović

I šta uopće znači biti „braća po vjeri”?

Danas pitam nešto što mnogima neće goditi: Zašto neki muslimani navijaju za Izrael dok ovaj raketira Teheran? Nije li Iran – ma koliko imao svojih grijeha – ipak muslimanska zemlja? Nije li Teheran pun ljudi koji klanjaju, uče Kur'an, poste Ramazan, plaču za Ahlul-bejtom? Kako je moguće da suniti po društvenim mrežama pišu poruke podrške izraelskoj vojsci i ismijavaju rakete koje ubijaju njihove „braće po vjeri”?

Je li to tolika razlika u vjerovanju… ili je propaganda odradila posao toliko efikasno da danas ljudi više vjeruju TV komentatorima nego svome srcu?

---

Šta zaista dijeli šiite i sunite?

Najveća zabluda je da se suniti i šiiti razlikuju u osnovama vjere. Ne razlikuju se. I suniti i šiiti vjeruju u jednog Boga (Allaha), u Muhammeda a.s. kao posljednjeg poslanika, u Kur'an, namaz, post, zekat i hadž.

Razlika nastaje nakon smrti Poslanika. Suniti smatraju da je zajednica imala pravo birati vođu (halifu), pa su prihvatili Ebu Bekra, Omera i Osmana kao legitimne nasljednike. Šiiti vjeruju da je pravo vodstva Božijom voljom pripadalo Aliji, Poslanikovom zetu i rođaku, i da je vodstvo trebalo ostati u njegovom potomstvu. Iz toga su se vremenom razvile i razlike u teologiji, jurisprudenciji, simbolici i načinu prakticiranja vjere – ali ne i u temeljnim stubovima islama.

Ovo je prvobitno bila politička razlika, ne vjerska. Ali u rukama careva, halifa, sultana i kasnije – obavještajnih službi i satelitskih kanala – pretvorila se u krvavu granicu koja i danas spaljuje čitave narode.

---

Kada propaganda postane mezheb

Zamisli da živiš u zemlji gdje pet puta dnevno čuješ ezan, ali istovremeno svakodnevno slušaš kako su svi koji nisu „naši” – otpadnici, zabludjeli, opasni. Godinama ti se govori da su Iranci rafidije, da proklinju ashabe, da su agenti neislamskog utjecaja. Nikad ne čuješ da i oni uče Kur'an, klanjaju, spominju Allaha više nego ti. U tvojim očima oni više nisu muslimani – oni su opasnost. A kad dođe rat – ne znaš više ko ti je brat, a ko neprijatelj.

Propaganda ne gradi mišljenje. Ona gradi emociju. A emocija, kad se jednom ukorijeni, više ne pita Kur'an ni razum. Ona bira boje dresa, a ne istinu.

---

Od Mekke do Tel Aviva – sektaški ples pod bombama

U nekim sunitskim državama danas se otvoreno sarađuje s Izraelom, potpisuju se vojni i sigurnosni sporazumi, razmjenjuju informacije o „iranskoj opasnosti”. Mediji i vjerski vođe učestvuju u toj igri, pa šiiti postaju veći neprijatelj nego vojske koje bombarduju muslimanske gradove. I sav svoj geopolitički utjecaj na Bliskom istoku Izrel je gradio na ovom “sporu” kojeg je vješto decenijama produbljivao i prikazivao većom opašnoću šiite i sunite jedne drugima, nego očiti neprijatelj Izrael koji ih zatire, bombarduje i uništava jedne za drugim.

To nije vjera. To je politička sljepoća obučena u vjersku odoru.

U isto vrijeme, šiiti ponekad prave istu grešku – generalizuju sunite kao „vehabije”, „otpadnike”, „neprijatelje porodice Poslanika”. Tako se klupko mržnje mota sa svih strana, dok se Allahov ummet komada na sektorsku šahovsku tablu, gdje svi gube, a pobjeđuje samo onaj koji sjedi izvan nje i posmatra.

---

Braća po vjeri, dok ne stigne naredba s vrha

Muslimani se danas često prepoznaju više po stranci, naciji, sektaškoj propagandi i YouTube klipovima, nego po Kur'anu i zajedničkoj suštini. Oni koji podržavaju bombardovanje Irana nisu braća u vjeri – oni su braća u propagandi.

„Nećete ući u Džennet dok ne budete vjerovali, a nećete vjerovati dok se ne budete voljeli.“ (hadis)

A kako voljeti nekoga čije ubijanje podržavaš?

---

Vrijeme je da se pitamo: Čiji smo mi zapravo?

Ako više mrziš šiita koji klanja, nego vojsku koja ruši minarete – vrijeme je da pogledaš u srce, a ne u ekran.

Ako si u stanju da plješćeš kada se rakete sruče na muslimanske domove, samo zato što se ti ljudi ne mole kao ti – tvoj problem nije vjera, već savjest.

I ako ti brat postane neprijatelj jer vjeruje da je Alija trebao biti halifa – a neprijatelj ti postane saveznik jer ti je to rekao televizor – onda ne živiš islam. Živiš tuđu matricu.

---

Zaključak:

Ova kolumna nije ni šiitska ni sunitska. Ona je podsjetnik da Kur'an ne poznaje sektaška navijanja. I da biti musliman ne znači automatski biti imun na propagandu.

Ne dijeli se ummet po šijama i sunitima. Dijeli se po onima koji misle – i onima koji misle da misle.