
Newsletter Subscribe
Enter your email address below and subscribe to our newsletter
Enter your email address below and subscribe to our newsletter
Kad vidim Bošnjake ili općenito građane Bosne i Hercegovine kako su spremni izginuti za neku političku stranku ili neke političare, hoće mi zlo biti.
Razmislite samo o ovom i sve će vam biti jasno! Jedna fiktivna firma dobije arbitražni spor zbog “izgubljenog posla”, kojeg nije mogla uraditi jer nije imala nikakve resurse za to, a država Bosna i Hercegovina ne može preko trideset godina doći u posjed svoje imovine koju je dobila raspodjelom imovine bivše Jugoslavije!
Dakle država, koja ima najskuplji državni aparat na svijetu, ima obavještajnu službu, ima tužioce, sudije, advokate, diplomatiju…Nije do sad pokrenula niti dobila ijedan spor sa recimo Hrvatskom, koja nam neda našu imovinu i još uz to eksploatiše našu električnu energiju, kao i Srbija ili više od nje!
I sad sretnem lika koji se kune u nekog “svog” patriotu i političara, koji je od završetka agresije na raznim funkcijama, a nije uradio ništa po ovom pitanju? Ma hebo ga on, a on njega, rekli bi kod mene u Krajini!
Entiteti su sklapali međunarodne ugovore, država nije imala pojma, a sad mora platiti ceh – svi mi. Arbitražni sporovi protiv Bosne i Hercegovine, mahom zbog nepoštivanja ugovora koje su entiteti samovoljno potpisivali s inostranim firmama, rezultirali su računom od oko milijardu i tristo miliona maraka. I dok se međunarodni sudovi ne bave time ko je nadležan – oni znaju ko mora platiti. A to smo svi mi. Poreski obveznici, budžetski korisnici, a najviše oni koji nikada nisu čuli ni za ugovore ni za firme iz presuda.
Jedna od najglasnijih presuda stiže iz Vašingtona: slovenačka firma Viadukt tužila je BiH zbog kršenja koncesionog ugovora za izgradnju hidroelektrana. I dobila presudu. Dug iznosi 57 miliona eura + kamate. Ako se dug ne plati, prijeti zapljena imovine Centralne banke BiH – uključujući objekte u Banjaluci, Mostaru i Brčkom. Eurocontrol već prijeti da će blokirati sredstva BHANSA-e, što bi moglo ugroziti čak i vazdušni saobraćaj.
Niko ne zna ko je ugovore potpisao, niko ne snosi odgovornost, a svi znaju ko će platiti. Naravno, država. A država – to ste vi. Dok vođe naroda grade vile, putuju na kongrese u Rim i vozikaju se u blindiranim limuzinama, običan čovjek pokušava skontati kako će od januarske plate preživjeti maj. Umjesto da lupi šakom o sto, narod se svađa po društvenim mrežama – ko više voli svog lopova.
Bosna i Hercegovina je zemlja paradoksa. Kod nas, kad te opljačkaju, ti još ideš na miting da ih braniš. Kažeš: “Moj vođa jeste malo krao, ali je barem naš.” Kao da postoji popust za patriotizam ako si nasamaren od “svog”. Kult vođe tuče sve arbitraže. A kad Centralna banka ostane bez imovine, kad avion ne poleti jer je BHANSA blokirana, samo ćemo slegnuti ramenima i ponovo reći: “Bit će bolje. Samo da ovi naši ostanu na vlasti. I nek’ ne puca.”
P.S. Ako mislite da sam grub i da nisam u pravu, pročitajte ovo ispod! I to nije sve!
Bosna i Hercegovina je nasljednica dijela imovine bivše SFRJ na osnovu Sporazuma o pitanjima sukcesije, potpisanog 2001. godine u Beču. Tim sporazumom, bivše jugoslovenske republike su se dogovorile o podjeli:
Međutim, veliki broj tih dobara Bosna i Hercegovina do danas nije uspjela preuzeti ili staviti u svoj faktički posjed. Evo najznačajnijih primjera:
Bosni i Hercegovini pripada oko 15% ukupne DKP imovine bivše SFRJ, ali:
BiH je formalno sukcesor i ima pravo na niz vrijednih dobara iz vremena bivše Jugoslavije, ali je:
uzrokovao da velik dio te imovine i dalje bude nedostupan ili izgubljen. Sve dok država ne konsolidira institucionalnu snagu i ne nastupi jedinstveno, prava iz sukcesije će ostati samo na papiru.