Ordeni Srpske pravoslavne crkve: Kad sveci dobiju dosije – Ko su kontroverzni političari koje crkva nagrađuje?

U novoj realnosti Srbije, orden SPC više nije znak svetosti već potvrda političke podobnosti. Donosimo bolno realnu analizu fenomena dodjele crkvenih priznanja ljudima s bogatom biografijom – ali ne svetiteljskom.

Orden za zaborav: Kako je SPC pretvorila krst u politički PR alat

U zemlji gdje svetost ne dolazi iz manastira, nego iz kabineta, Srpska pravoslavna crkva je pronašla nove “mučenike” – u likovima političara s više optužbi nego molitvi. Fotografija iznad nije iz parodije, već iz savremenog srpskog hagiografskog albuma. Tu su lica poznata javnosti – ne po djelima svetaca, već po izjavama koje vrijeđaju zdrav razum.

Svetost po zaslugama – ali kojim?

U svakoj normalnoj državi, crkveni ordeni znače čast, žrtvu, služenje drugome. U Srbiji, izgleda, znače da ste bili na pravom mitingu, sponzorisali pravi manastir, ili jednostavno – ćutali kad treba. Pa ako uz to imate i poneku optužnicu, crkva to danas očigledno tretira kao “duhovnu bitku”.

Ko dobija, a ko gubi?

Pitanje nije ko sve dobija ove ordene – već šta gubi vjera kad ih dodjeljuje. Narod, vjernici, pa čak i pošteni sveštenici gube osjećaj da crkva stoji iznad politike. Umjesto da bude moralni korektiv, SPC sve češće djeluje kao PR ispostava za “oprane biografije”. Krst je, u ovom kontekstu, više ukras nego zavjet.

Kad je biografija jača od liturgije

Šta poručuje SPC kad čovjek optužen za nasilje, kriminal, ratne zločine ili brutalne izjave o drugim narodima primi orden iz ruku patrijarha? Poruka je jasna: svetost nije pitanje morala, nego moći. I što više moći – više svjetlosti. A narod? Narod gleda, pamti, i na kraju se okreće – ne od crkve, već od farse u koju se pretvara.

Zaključak: Vrijeme je za novi kalendar svetaca – političkih

Možda SPC treba novi kalendar: “Funkcionerski mučenici”, “Sveti Tanderije”, “Prepodobni Spin-doktor” i “Mitropolit Budžetarije”. Svečano ih proglasiti na godišnjici svakih izbora. A narod? Neka slavi kako zna – dok ne ostane bez ičeg osim ironije.