Newsletter Subscribe
Enter your email address below and subscribe to our newsletter
Enter your email address below and subscribe to our newsletter


Trideset godina nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, američki profesor međunarodnih odnosa Daniel Serwer poručuje da je najveća vrijednost Dejtona to što je okončao rat, dok su njegove slabosti dovele do današnjih dubokih političkih kriza i slabljenja državnih institucija. Kao jedan od učesnika pregovora u Dejtonu, upozorava da je sada trenutak za ozbiljne, ali umjerene ustavne reforme, uz jaču i odlučniju ulogu međunarodne zajednice.
Serwer objašnjava da je Dejtonski sporazum garantovao ratnim stranama da zadrže politički utjecaj i nakon završetka sukoba. Zbog toga su, smatra, akteri koji su dominirali tokom rata ostali ključna politička snaga i u miru, čime je onemogućen napredak i modernizacija državnih institucija.
Prema njegovom mišljenju, takav model ostavio je BiH ranjivom, zarobljenom u etničkim podjelama i stalnim institucionalnim blokadama.
U osvrtu na sigurnosnu arhitekturu nakon rata, Serwer se prisjeća ključne uloge koju je imao NATO kroz SFOR. Smatra da je prelazak nadležnosti na EUFOR 2004. godine bio pogrešan potez.
Prema njegovim riječima, EUFOR danas ima premali broj vojnika da bi bio relevantan faktor stabilnosti.
Njegov prijedlog je jasan i direktan:
„Sve međunarodne snage treba koncentrirati u Brčkom. Time bi se spriječila svaka mogućnost secesije Republike Srpske.“
Serwer podsjeća na 2006. godinu kao simboličnu prekretnicu. Propast tzv. Aprilskog paketa ustavnih reformi, kaže, dovela je do slabljenja međunarodnog pritiska, dok je etnonacionalizam ponovo ojačao na svim stranama.
Rezultat je današnja situacija u kojoj su entiteti postali previše moćni, a država preslaba da efikasno provodi reforme i napreduje prema Evropskoj uniji.
Govoreći o putu BiH prema NATO savezu, Serwer navodi da su ambicije zemlje ograničene unutrašnjim otporima, prije svega iz Republike Srpske.
Jasno poručuje:
„Oni koji su mislili da RS želi NATO članstvo bili su u krivu.“
Serwer ponavlja da se međunarodna zajednica mora vratiti politici odvraćanja i jasnih mjera prema onima koji krše ustavni poredak i potiču destabilizaciju.
Prema njegovoj procjeni, neophodno je:
udvostručiti broj vojnika EUFOR-a,
koncentrisati ih u Brčkom,
jasno poručiti da secesija nije opcija.
Posebno upozorava na usvajanje neustavnih akata u Narodnoj skupštini Republike Srpske.
„Oni koji glasaju za takve akte trebaju biti sankcionisani od SAD-a i EU.“
Serwer ističe da Sjedinjene Američke Države trenutno imaju ograničene kapacitete za snažnije angažovanje, zbog globalnih kriza poput Ukrajine, Bliskog istoka i Kine.
„Amerikanci imaju pune ruke posla drugdje. Osim sankcija, ne očekujem da će učiniti mnogo više. Bosanci i Hercegovci moraju preuzeti vodstvo.“
Serwer upozorava da je, u kontekstu ruske agresije na Ukrajinu i jačanja ruskog utjecaja na Balkanu, neophodno provesti ustavnu reformu koja će:
ojačati državu,
smanjiti prostor za blokade,
spriječiti zloupotrebe nadležnosti,
omogućiti stabilnost neophodnu za EU integracije.
Serwer zaključuje da samo funkcionalna država, sa snažnim institucijama i jasnim mehanizmima odlučivanja, može odgovoriti na savremene izazove i napokon krenuti naprijed tri decenije nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma.