NIJEMCI UPALILI ALARM : Sarajevo postaje muslimanski grad

Povjesničarka i profesorica Ludwig-Maximillian Sveučilišta u Münchenu, Marie-Janine Calic, u svom najnovijem članku objavljenom u lijevo-liberalnom tjedniku „Die Zeit“ bavi se analizom višestoljetne multietničke i multireligijske tradicije Sarajeva. Kroz pregled povijesnih okolnosti opisuje dugotrajan suživot različitih vjerskih zajednica na prostoru današnje Bosne i Hercegovine, a posebnu pažnju posvećuje načinima na koje su se te zajednice međusobno odnosile, kao i njihovom položaju u odnosu prema državi.

„U Jugoslaviji se žene nisu smjele pokrivati“

U članku naslovljenom „Jugoslavensko slomljeno srce“, posvećenom Sarajevu, Calic – jedna od najistaknutijih njemačkih poznavateljica povijesti jugoslavenskog prostora – osvrće se i na status islama u socijalističkoj Jugoslaviji. Podsjeća da je, unatoč formalno zajamčenoj vjerskoj slobodi, „prekrivanje žena – kao i u Turskoj – bilo zabranjeno“, te navodi kako je islamska zajednica mogla funkcionirati bez ozbiljnijih ograničenja sve dok je pokazivala odanost državi.

Autorica naglašava da je rat devedesetih godina označio prekretnicu u tom pogledu, iako ističe da su politički i ideološki oblici proislamskog djelovanja postojali i prije toga. Kao primjer navodi odvjetnika Aliju Izetbegovića, autora tajne „Islamske deklaracije“ iz 1970. godine, u kojoj je zagovarao ideju panislamske države „od Maroka do Indonezije, od Afrike do Srednje Azije“ utemeljene na „islamskom poretku i načinu života“. Podsjeća i na suđenje 1983. godine, kada je Izetbegović s grupom suradnika osuđen na višegodišnji zatvor zbog stavova koje je sud ocijenio prijetnjom načelu „bratstva i jedinstva“, uključujući zagovaranje šerijatskog poretka, pokrivanja žena i zabrane vjerski „mješovitih brakova“. Navodi i njegove kontakte s iranskim režimom ajatolaha Homeinija.

Uloga SDA

U nastavku analize Calic opisuje proces u kojem je, nakon raspada Jugoslavije, Izetbegović osnovao Stranku demokratske akcije. SDA je na prvim višestranačkim izborima osvojila vlast i znatno doprinijela većoj prisutnosti islama u političkom i društvenom životu Bosne i Hercegovine. Prema autorici, „Stranka demokratske akcije (SDA) bila je u uskoj vezi s Islamskom zajednicom“, a obje su istodobno nastojale ojačati bošnjački identitet kroz proces reislamizacije. Navodi da su vjerski službenici pozivali vjernike na pridržavanje ramazanskog posta, zabranu alkohola, redovno čitanje Kurana, vjerski odgoj i pokrivanje žena te su se protivili sklapanju vjerskih „mješovitih brakova“.

Calic podsjeća i na obnovu svetišta Ajvatovica 1990. godine, uz jasnu podršku SDA, te ističe da su tada bile istaknute zelene zastave s arapskim natpisima i žene potpuno pokrivene. Danas je Ajvatovica najveće muslimansko svetište u Europi.

Autorica zatim komentira rastući utjecaj različitih država i struja iz muslimanskog svijeta na Bosnu i Hercegovinu, naglašavajući da su te sile u BiH nastavile svoje međusobne rivalitete.

„Raznoliko Sarajevo umire“

U završnom dijelu članka Calic zaključuje da su „raznolikost i tolerancija“ karakteristične za nekadašnje Sarajevo u velikoj mjeri nestale tijekom rata, kada je većina stanovnika srpske i hrvatske nacionalnosti napustila grad. Prema njezinu tumačenju, Sarajevo se od vremena opsade „nacionalizira“ u bošnjačko-muslimanskom smislu, a ratno iskustvo učinilo je etničko-vjersku pripadnost važnijom nego ikada prije. Danas se većina stanovnika kreće gotovo isključivo unutar vlastite zajednice, dok tradicija međuvjerskog druženja i međusobnih posjeta povodom blagdana polako blijedi.

Calic dodaje i da „aktivno deklariranje pripadnosti islamu i vjerska praksa u javnom životu“ imaju snažan društveni značaj, te navodi primjer ponovne objave „Islamske deklaracije“, „uz pomoć poreznih sredstava“, što izaziva nezadovoljstvo dijela sekularno orijentiranih Bošnjaka. Prema njezinim riječima, takva atmosfera religijske vidljivosti privlači i investitore iz islamskih zemalja, kojima je ojačana uloga islama postala važan poslovni model – kao primjer navodi međunarodni sajam „Halal Expo Sarajevo“.

Na kraju zaključuje da je Sarajevo „na putu da se pretvori u bošnjačko-muslimanski grad s panislamskim prizvukom“, dok će se njegov nekadašnji multireligijski duh u budućnosti moći nazreti tek kroz tragove sačuvane povijesne baštine.