Newsletter Subscribe
Enter your email address below and subscribe to our newsletter
Enter your email address below and subscribe to our newsletter


Italijansko tužilaštvo pokrenulo je istragu o navodnim „turistima-snajperistima“ koji su tokom opsade Sarajeva plaćali da pucaju na civile. Donosimo provjerene činjenice, svjedočenja i reakcije.
Više od 30 godina nakon opsade Sarajeva, italijansko pravosuđe otvorilo je istragu o navodnim stranim državljanima koji su 1990-ih dolazili na položaje Vojske RS-a i pucali na civile.
Istragu je pokrenulo milansko tužilaštvo, a povjerena je specijalnoj antiterorističkoj jedinici karabinjera ROS, koja inače radi na najtežim međunarodnim predmetima.
Povod je prijava italijanskog novinara i pisca Ezija Gavazzenija, koji je godinama istraživao temu inspirisanu dokumentarnim filmom Sarajevo Safari. On tvrdi da je prikupio dokumente i svjedočenja koja ukazuju na organizovane grupe „snajperista turista“.
Gavazzeni navodi da je razgovarao s ljudima koji su tokom rata bili dio obavještajnih struktura BiH. Jedan od njih je i Edin Subašić, bivši obavještajac Armije BiH, koji u filmu Sarajevo Safari govori o strancima koji su, navodno, plaćali da bi pucali na ljude.
U jednom svjedočenju iz 1993. Subašić opisuje kako je zarobljeni dobrovoljac iz Srbije rekao da je u autobusu vidio pet stranaca, među kojima trojicu Italijana. Navodno su imali poseban tretman i vrhunsku opremu.
Prema tim navodima – nisu došli kao plaćenici, već su sami plaćali da učestvuju u pucanju na civile.
Federalna televizija prenijela je i tvrdnje o postojanju „cjenovnika“ koji je navodno određivao visinu naknade u odnosu na metu – muškarca, ženu, trudnicu ili dijete.
Sarajlije su još tokom rata govorile o ljudima koji dolaze vikendom da pucaju.
Džemil Hodžić, koji danas vodi projekt Sniper Alley Photo, izgubio je brata Amela, kojeg je ubio snajperista 1993. godine.
Za DW je ispričao:
„Dolazili bi u petak, pucali dva dana, a vraćali se u nedjelju navečer da stignu na posao. Neki su bili iz dijaspore, neki iz Rusije i Grčke. Njihove žrtve bile su svuda po sarajevskim ulicama.“
Hodžić upozorava da domaće pravosuđe godinama nije otvorilo ozbiljnu istragu:
„Ubice su i dalje na slobodi. Bojim se da će i ovaj predmet nestati iz fokusa.“
Direktor Istraživačko-dokumentacionog centra Sarajevo, Mirsad Tokača, kaže da su analize o stradanju civila pokazale da je snajperska vatra u Sarajevu odnijela 300 do 350 života – većinom civila i djece.
Iako nema direktnih dokaza o „snajperistima turistima“, Tokača naglašava da postoji dokumentovano učešće stranih dobrovoljaca u redovima VRS:
„Registrirali smo oko 300 boraca iz Rusije, Grčke, Ukrajine i drugih zemalja.“
Prema njemu, činjenica da je Italija otvorila istragu znači da postoje podaci koji zaslužuju ozbiljno procesuiranje:
„Ako se nešto tako monstruozno dešavalo, to se ne može sakriti. Prije ili kasnije ispliva istina.“
Bivša gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić podnijela je prijavu Tužilaštvu BiH, ali prema tvrdnjama istraživača – predmet nije pomjeren s mrtve tačke.
Edin Subašić kaže da je iste dokaze predao i u BiH i u Italiji:
„U BiH ovaj predmet stoji tri godine, dok je u Milanu otvorena istraga. To je politički usmjeren nerad u predmetima koji terete pripadnike VRS.“
Tužilaštvo BiH u ovim izvještajima nije davalo detaljne odgovore.
Ako italijanska istraga potvrdi navode, ovo bi mogao biti prvi slučaj u Evropi da strani državljani odgovaraju za učešće u snajperskom djelovanju na sarajevske civile – djelovanju koje se danas smatra jednim od najbrutalnijih oblika ratnog zločina tokom opsade.
Istina o „Sarajevo safariju“, ako postoji, mogla bi konačno dobiti pravosudni epilog.