Newsletter Subscribe
Enter your email address below and subscribe to our newsletter
Enter your email address below and subscribe to our newsletter


U prostorijama Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine održan je prvi sastanak lidera SDA i HDZ-a, Bakira Izetbegovića i Dragana Čovića, nakon više od dvije godine. Iako je susret najavljivan kao pokušaj približavanja stavova, u praksi nije donio ništa novo. Čini se da je sastanak više poslužio Izetbegoviću da demonstrira samopouzdanje i pokaže da još uvijek ima političku snagu – što se, prema dojmovima prisutnih, nije desilo.
Izetbegović je nakon sastanka istakao da je “posebno zainteresovan za donošenje zakona o proporcionalnoj zastupljenosti” i poručio da se “koalicija SDA i HDZ-a podrazumijeva”, ali da o tome “neće odlučivati Čović, nego građani na izborima”.
S druge strane, lider HDZ-a ponovio je dobro poznat stav – da “ustavna prava hrvatskog naroda moraju biti potpuno poštovana i trajno zaštićena”.
Ponudom “zakona o proporcionalnoj zastupljenosti” Izetbegović je pokušao djelovati kao faktor koji nameće pravila igre u ustavnoj i izbornoj reformi. Ipak, rezultat je bio suprotan: upravo se prihvatio principa proporcionalnosti kojem se ranije oštro protivio tokom pregovora u Neumu – što ga je i koštalo gubitka vlasti.
Umjesto demonstracije političke snage, Izetbegović je samo potvrdio da se, tri godine nakon što je HDZ s podrškom OHR-a SDA smjestio u opoziciju, sada pokušava vratiti kroz ustupke i “pokajničke” poteze. Takav pristup pokazuje da SDA trenutno igra iz defanzive i da pokušava povratiti pozicije kroz privid spremnosti na kompromis.
Tvrdnja Izetbegovića da “Čović neće odlučivati o vlasti” više zvuči kao pokušaj motivacije unutarstranačke baze nego kao realna politička činjenica. Jer, bez snažnog izbornog rezultata, SDA će – kao i ostale bošnjačke stranke – ponovo ovisiti o volji lidera HDZ-a.
U praksi, ako nijedan od bošnjačkih blokova (Trojka ili SDA sa saveznicima) ne osvoji 14 delegata u Klubu Bošnjaka Doma naroda FBiH, Dragan Čović će ponovo biti taj koji odlučuje ko ulazi u vlast. U tom slučaju, obje strane će se takmičiti u tome ko će ponuditi više ustupaka HDZ-u – čime Čović zadržava ključnu ulogu “kraljotvorca” na federalnom nivou.
Čovićeva pozicija u ovoj političkoj partiji više podsjeća na razgovor poslodavca sa kandidatima nego na sastanak ravnopravnih partnera. On odlučuje o pravilima, a drugi mu pokušavaju dokazati da su “dovoljno sposobni” da budu u vlasti.
Mogući zahtjevi HDZ-a nakon izbora lako se naslućuju – od izbora novog sudije Ustavnog suda BiH umjesto Valerije Galić, do izmjena Izbornog zakona u dijelu koji se odnosi na izbor članova Predsjedništva BiH. Sve ukazuje da, iako se političke scene mijenjaju, odnos snaga između Čovića i Izetbegovića ostaje isti – HDZ diktira tempo, a SDA pokušava uhvatiti korak.